Zdravstvena prevencija predstavlja skup mjera i aktivnosti koje imaju za cilj smanjenje vjerovatnoće nastanka bolesti ili povrede, zaustavljanje ili usporavanje napredovanja bolesti ili smanjenje posljedičnog invaliditeta (1). Efikasna zdravstvena prevencija smanjuje rizik da pojedinac razvije bolest, ali i usmjerava, odnosno podržava pojedince ili grupe da što adekvatnije održavaju kontrolu nad postojećim bolestima, kako se njihovo zdravlje ne bi dodatno narušavalo (2).
Značaj prevencije učinio je da ona danas predstavlja globalni javnozdravstveni prioritet, što zbog svojih značajnih pozitivnih zdravstvenih, socijalnih i društvenih uticaja, sa jedne, tako i zbog svoje nedvosmislene povezanosti sa ekonomskim uštedama u oblasti zdravstva, sa druge strane.
Tako su preventivne mjere neophodne kako bismo smanjili smrtnost, obolijevanje i invalidnost, ali i kako bismo naš zdravstveni sistem učinili održivim, poboljšali zdravstvenu jednakost i, na širem planu, smanjili ekonomsko opterećenje za društvo u cjelini (3). Svijest o značaju zdravstvene prevencije stara koliko i čovječanstvo, a prve pisane preporuke nalazimo iz vremene prije nove ere, te je tako Hipokrat savjetovao svojim savremenicima da vode računa da je njihovom tijelu potreban odmor, a davao je i preporuke za dijete, odnosno upražnjavanje gimnastike, kao glavnih preventivnih mjere za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja pojedinaca (4).
Kako su do skoro glavne pošasti u smislu zdravlja bile povezane sa bolestima koje se mogu prenositi (tzv. infektivnim ili zaraznim bolestima), ne čudi i da je fokus civilizacije, dug vremenski period, bio prije svega na sprečavanju ovih grupa bolesti, ali se, napretkom civilizacije i posebno medicine, fokus zdravstvene prevencije širio i na one bolesti koje se ne mogu prenositi, a predstavljaju vodeći uzrok obolijevanja, umiranja i nesposobnosti (tzv. nezarazne bolesti, od kojih većina ima i hronični karakter, tj. traje duži vremenski period i praćena je posljedičnim pogoršanjima) (3).
Svijest o značaju zdravstvene prevencije stara koliko i čovječanstvo, a prve pisane preporuke nalazimo iz vremene prije nove ere, te je tako Hipokrat savjetovao svojim savremenicima da vode računa da je njihovom tijelu potreban odmor, a davao je i preporuke za dijete, odnosno upražnjavanje gimnastike, kao glavnih preventivnih mjere za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja pojedinaca (4).
Kako su do skoro glavne pošasti u smislu zdravlja bile povezane sa bolestima koje se mogu prenositi (tzv. infektivnim ili zaraznim bolestima), ne čudi i da je fokus civilizacije, dug vremenski period, bio prije svega na sprečavanju ovih grupa bolesti, ali se, napretkom civilizacije i posebno medicine, fokus zdravstvene prevencije širio i na one bolesti koje se ne mogu prenositi, a predstavljaju vodeći uzrok obolijevanja, umiranja i nesposobnosti (tzv. nezarazne bolesti, od kojih većina ima i hronični karakter, tj. traje duži vremenski period i praćena je posljedičnim pogoršanjima) (3).
O prepoznatom značaju zdravstvene prevencije možda najilustrativnije govori izreka koja se po nekim izvorima vezuje za Bendžamina Frenklina, a po nekima datira čak iz XIII vijeka i glasi da je gram prevencije vredniji od kilograma liječenja. Takođe, pomenućemo opet i Hipokrata, koji je između ostalog savjetovao i da je bolje spriječiti, nego liječiti, što ponovo govori o rano razvijenoj i široko rasprostranjenoj svijesti o značaju zdravstvene prevencije (4,5). Zbog složenosti problematike i njenog značaja postoji veliki broj podjela zdravstvene prevencije, ali mi smo se odlučili da organizaciju naše internet strane uskladimo sa podjelom u odnosu na koju su sve aktivnosti u sklopu zdravstvene prevencije i preventivnih programa grupisane u četiri kategorije (6).
- Primordijalna prevencija kojom se nastoji da se bolest spriječi u veoma ranoj fazi, često prije nego što faktori rizika za nastanak obolijevanja budu prisutni. Kao takva ova vrsta prevencije predstavlja aktivnosti koje podstiču upražnjavanje životnih stilova, ponašanja i obrazaca kojim se izbjegavaju izloženosti faktorima koji doprinose povećanom riziku za nastanak bolesti.
- Primarna prevencija predstavlja prevenciju obolijevanja kroz kontrolu izloženosti faktorima rizika za nastanak bolesti (npr. vakcinacija kao vid prevencije od zaraznih oboljenja ili kontrola tjelesne težine kao vid sprečavanja nastanka gojaznosti, koja je sama po sebi faktor rizika za mnoga stanja, uključujući bolesti srca i dijabetes, kao vid prevencije od nezaraznih bolesti).
- Sekundarna prevencija obuhvata primjenu dostupnih medicinskih procedura i testova za rano otkrivanje poremećaja zdravlja i blagovremeno uvođenje odgovarajućeg liječenja i intervencija. Skrining je glavna komponenta sekundarne prevencije (npr. skrining raka grlića materice omogućava rano otkrivanje promjena koje mogu kod žena da dovedu do raka grlića materice).
- Tercijarnu prevenciju čini primjena mjera za smanjenje ili otklanjanje dugotrajnih oštećenja i invaliditeta, minimiziranje patnje izazvane postojećim poremećajem zdravlja i podsticanje, odnosno prilagođavanje pacijenta njegovom stanju (npr. rehabilitacija nakon hirurških intervencija ili redovne kontrole oboljelog od dijabetesa tipa 2, koje imaju za cilj kontrolu bolesti i sprečavanje komplikacija bolesti).